“”

“Zakaj nam vele Picoki ...”

Branitelje sudimo, četnike aboliramo. Tko je žrtva?

Posted by on pro. 8th, 2016 and filed under BRANITELJI, POLITIKA, VIJESTI. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

UŽDR Zadar - Đurđevac newsSaborski zastupnici,svih 151, primili
pisma i zatajili, izuzev nekih..
Poštovani Hrvatski narodni
zastupniče,
Poštovana Hrvatska narodna zastupnice,
Odlučile smo napisati vam ovo pismo u nemogućnosti drugačijeg načina komuniciranja s vama. Povod nam je bila rasprava koja se vodila u visokom domu Hrvatskog državnog sabora, pri skidanju imuniteta zastupniku gospodinu Stevi Culeju. Zatraženo je skidanje imuniteta zastupniku Culeju, na zahtjev Općinskog suda u Vukovaru, kako bi se protiv njega vodio kazneni postupak zbog izazivanja nereda, točnije razbijanja državne imovine, ćiriličnih ploča u Vukovaru.
Stevo Culej, hrvatski branitelj, specijalac, ratnik, časnik, zamolio je časno, da mu skinete imunitet, budući želi svoju nevinost zajedno sa još 38 optuženih Vukovaraca obraniti na sudu.
Njegova narav ne traži oslonca. Samosvjestan je. Zna da o njegovoj časti može govoriti samo Hrvatski narod, koji ima oštar vid i koji razlikuje zaslužnika od podložnih laskavaca. Nije nerealan. Zna da su hrabrost, čast i neovisnost, danas mane i otežavajuće okolnosti. Poslije onog Petog Kolovoza postale su tek povijesni uteg. Ubili su ih njihovi surogati: politika jada i čemera, samodopadnost, reklama i samoreklama, a nadasve EGO.
Mučno je bilo gledati vas, a još mučnije slušati vas. Najteže je bilo slušati one koji su šutjeli i to sa rukom na svom srcu, maknuli su je sa srca kad je došlo vrijeme da se ruka podigne u zrak, jer tako smo se dogovorili, tako su odlučile velike vođe. I tako u svom neznanju i nesvijesti, digoste svoju desnicu i ljevicu za pravednost, za demokraciju, za provođenje zakona.
Dame i gospodo, rasprava koja se vodila toga dana među vama, koji ste izabrani od svog naroda, kako bi predstavljali svoj narod, kako bi se borili za naš bolji život, kako bili primjer nama koji živimo u „dolinama“ ove zemlje, na njezinim rubnim dijelovima, u svojim skromnim životima, sličila je nekoj grotesknoj priči iz seoske gostionice. Nije se mogla razbrati mržnja i strast ponižavanja, od deficita emocionalne inteligencije i ponižavanja prostora u kojem govorite.
„Od zla zlih ljudi, gora je ravnodušnost dobrih ljudi“, rekao je Martin Luther King. Velike riječi. Platio ih je glavom, i tek nakon toga nisu bili više ravnodušni.
Želimo vam reći da ste pravi, potpuni i hrabri, da ste svoje uzore potražili u hrvatskim ratnicima, ne bi se doveli u ovu situaciju, da vas vlastiti narod gleda kao bijedne, nesigurne, jadne podložne laskavce. Da ste takvi, jedan od vas bi ustao i odlučnim glasom, dostojanstveno prekinuo to poniženje sabora i saborske rasprave, bez obzira na posljedicu koji bi morao podnijeti od svog partijskog vođe, prvo bi rekao kako vas u Hrvatski sabor nije poslao vaš stranački vožd, već vaš Hrvatski narod.
Potom bi iznio slijedeće podatke: Hrvati su željeli 1000 godina samostalnu i slobodnu zemlju, do dana kada ste raspravljali u saboru, u slobodi smo živjeli nešto više od 1000 tjedana. Za svaki tjedan slobode, 20 ljudi je ubijeno i izgubljeno je 600 godina života. Svaki trideseti Hrvat je bio u logoru, od toga je svaka treća bila žena. Za svaku od dosadašnjih godina slobode, sto tisuća ljudi bilo je u progonstvu. Tri tisuće četvornih kilometara naše zemlje je bilo okupirano. Počinjena ratna šteta iznosi 80% duga naše zemlje.
Na grad Vukovar u tromjesečnom bestijalnom mučenju grada, palo je šest milijuna granata. U Vukovaru je ubijeno 3000 ljudi, više od 1000 ljudi još uvijek se vode kao nestali, među njima je 12 maloljetnih osoba. Zarobljeni Hrvatski vojnici odvođeni su u srpske logore, 264 zarobljenika iz Vukovarske bolnice ubijeno je i bačeno u jamu na Ovčari, na Veleprometu ubijeno je 700 ljudi.
Nitko ne može reći koliki je broj silovanih žena i muškaraca u Vukovaru. Način na koji su ubijali u Vukovaru branitelje, nije uopće zamisliv, primjerice igrajući „odbojku“ sa zarobljenim braniteljem, četnici bi ga svukli do gola okružili i bacali kao loptu na noževe koje su držali u svojim krvavim rukama, i tako sve dok ne umre.
Uništene su sve građevine, objekti, mostovi, ulice, parkovi, igrališta i spomenici u Vukovaru. Hrvati su se u Vukovar vratili nakon mirne reintegracije, tamo su ih dočekali silovatelji, ubojice, četnici, liječnici, suci, milicajci, pročelnici, službenici, svi redom neprijatelji. Nastavili su živjeti i raditi u Vukovaru kao da ništa nije bilo. ZA SVE OVO NITKO NIJE ODGOVARAO, ali za razbijenu ploču ćiriličnog natpisa hoće, među inima i Stevo Culej kojem danas skidamo imunitet.
Tako bi govorio pravi Hrvatski zastupnik, i molio bi oprost od svih Hrvata i od svakog Vukovarca. Ali ne i vi gospodo i gospođe, jer vi ste puni prepotencije, vi sve svodite na točke i članke, ovi podaci za vas ništa ne znače, kao što za vas ne znači ništa da su ovakvi zločini učinjeni vašem narodu, prošli nekažnjeno. To vama ništa ne znači, jer gotovo nitko od vas nema niti jednu ranu iz našeg obrambenog rata. Branitelji su stvorili vojsku, obranili državu, omogućili joj ulazak u NATO i EU u svega četiri godine, a vi niste u 25 godina, bili u stanju locirati, uhititi i transferirati neprijatelja, niti jednog.
Vi samo znate prepotentno bacati fraze o toleranciji, jednakosti i poštivanju. Ipak, trebali bi znati kako se iza svake prepotencije skriva neka vrsta impotencije. Jedan branitelj jednom je rekao „nisam imao niti jedan metak da sam sebe ubijem“, a svaki bi od vas mogao reći nemam ni toliko dostojanstva, da ga sam sebi oduzmem.
Draga gospodo, HRVATSKA SE NE SASTOJI OD KVALITETNIH ZAKONA, VEĆ OD KVALITETNIH HRVATA. Nakon ove rasprave jedno je sigurno, vi niste među njima. Vi ste zaista jedna prolaznost, bezidejnost, ništa, jedan veliki prazan skup, ljudi bez svog lica, samo posjedujete vrlinu kojom se rektalnim alpinizmom penjete prema svom velikom vođi.
Nažalost, uvukli ste se u naše živote kroz naše slabosti, pužete kao crvi, a mi nažalost nemamo protuotrova, jedino što nam je ostalo za spas, to su imena na našem križu, imena onih što za domovinu su pali. Onih što nisu svoj život rasipali za novce. Zar vas ne progone Njihove oči? Zar vas ne progone Njihove čežnje? Da niste pokopali Njihovo jedinstvo, da niste rasipali u bescjenje Njihovu žrtvu, Njihova mlada tijela što zemlja ih je uzela, da je išta od njih ostalo, ne bismo se danas pitali, KOGA SUDIŠ HRVATSKA ?!
Možda smo doista prokleti. Možda. Kad god nam se ukazala prilika da počnemo živjeti kao narod, mi smo je zatukli; svoje heroje smo sudili, onda smo ih godinama oslobađali i dokazivali; do svetaca i blaženika uzdizali. Uvijek kasno. Uvijek jadna Hrvatska slika.
Isus je rekao „Tko umre, živjeti će“, nije kasno promijenite se, dozvolite da ono trulo i poremećeno umre u vama, kako bi ste mogli živjeti. Pogledajte se u zrcalo, što vidite, na svoje bezumlje i negativne poteze u životu treba gledati kao što gledamo na mrava, uzdignuto i hrabro. Skinite sa sebe to breme teških grijeha, oslobodite naše osloboditelje, nemojte ih prodavati, ne ostavljajte ih. U skrušenoj volji svojoj, ISPRIČAJTE SE ČOVJEKU SVOME, jer sva inteligencija izvire iz emocija.
Što god da napravite, i dalje će te ostati sjediti u svojim saborskim klupama, samo neki kao Hrvatski narodni zastupnici, a neki kao Jude, eto Isus je imao jednoga, a mi ćemo svoje pobrojati kada vam počne odjavna špica.
Ipak valja reći, malo vas je, ali vas ima 77 za, 9 protiv, 8 suzdržanih, jednostavno je, saborski zastupniče budi FACA i promijeni se, budi kao i mi, voli i ljubi svoj narod, svoju Domovinu Hrvatsku.
Vi kao i svi mi nemate izbora, kako god stvari postavimo, uvijek je jedna istina, samo je Hrvatska naša domovina, možete otići bilo gdje, možete se odrediti kako kod hoćete, ali poslani ste na ovaj vidljivi svijet kao Hrvati, i tu nema pomoći. Stoga, vrijedi ona narodna, kako je za CRVA U JABUCI, JABUKA CIJELI SVIJET.
Braniti i obraniti svoju zemlju pa ovako završiti, to je dame i gospodo zaista besmisao. Ova vaša predstava zaista je bila dokaz kako danas nema časne slave; sigurno je nema, a eto nema ni sadržaja koji bi vi trebali nositi, kao današnji branitelji, to znači braniti istinu i volju svog naroda.
O koliko ucviljena bijaše, ona uzvišena majka sina jedinoga, Rane drage, Druga postaja križnog puta,Vjera, ufanje i ljubav…
Zadar, 05.prosinac 2016. godine,
Udruga žena iz Domovinskog rata Zadar

SLUŠAJTE BRANITELJSKI RADIO RH