“”

“Zakaj nam vele Picoki ...”

DUGO SKRIVANE TAJNE

Posted by on velj. 25th, 2016 and filed under SPORT, VIJESTI. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

ciro_blazevic

Kako sam u sobi dvojice ključnih igrača pronašao prostitutku i zašto je igralo ono gluho krme umjesto Prosinečkog

Talent, motiv, karakter, inteligencija, evolucija, kapital i ambijent – sedam je faktora za formulu uspjeha koju je, prema vlastitom svjedočenju osmislio legendarniMiroslav Ćiro Blažević. Prvak 1982. s Dinamom i brončani 1998. s Vatrenima odabran je za prvog predavača o liderstvu kojeg je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku organizirala udruga Alumni EFOS. Mag sa stadiona i za katedrom je privukao velik broj znatiželjnika – studenata, profesora, gospodarstvenika, bankara, političara, sportaša… Bilo je to, u njegovom stilu, 45 minuta miksa viceva, anegdota i osobnih iskustava o poziciji lidera u sportu.

– Pišem knjigu koja će izaći nakon moje smrti i koja se zove “Pakao moga posla“, jer je moj posao definiran kao mala satisfakcija kada nešto osvojiš i veliko razočaranje kada završiš na cesti. Biti trener nije posao, nego avantura, a ova formula pomaže da bude manja avantura, ali ako samo jedan faktor nedostaje teško ćete uspjeti – rekao je Ćiro u uvodu, koji je bio i najozbiljniji dio njegova predavanja, a onda su uslijedile neke već ispričane i neke nove priče iz njegova bogatog iskustva. Moglo se čuti kako se u Švicarskoj predstavio kao profesor, iako je bio samo nastavnik, no vrlo brzo su ga ‘provalili’ kada se ispostavilo da ne govori niti jedan strani jezik, pa je dobio metlu i postao metlar.

– Ali, ovaj je metlar u četiri godine klub iz 4. doveo u 1. ligu Švicarske, a četiri godine poslije postao izbornik reprezentacije – prvi stranac u povijesti. I kada me jedan šovinist novinar upitao jesam li očekivao da ću od metlara postati izbornik, nisam zanijekao da sam bio metlar – iako sam tada furao Jaguara, a oblačili me kreatori. Odgovorio sam mu: “Kad sam bio metlar nisam mislio da ću biti izbornik. Ja sam u to bio siguran, budalo jedna!“ – ispričao je Ćiro kojega je majka kao mladića poslala Franjevcima da postane svećenik, “jer je u ratu izgubila dva sina, mi smo bili na ustaškoj strani, pa je sve polagala u mene.“ I sve je bilo dobro dok ga, kazao je, časna nije pošla odjenuti u svećeničku halju.

– Ja se zagled’o u nju, a “Hasim“ se dig’o. Tada sam shvatio da ne mogu biti svećenik, jer ne mogu bez žena, a majka mi je rekla da je to grijeh. Pa, kakav grijeh, ja sam muškarac. Zato i vama kažem. Prije nego odlučite što želite biti, morate se testirati kako biste znali za što ste talentirani – izazvao je smijeh u dvorani mag ‘bijelog šala’, za kojeg je Ćiro našao vezu preko Švicarske garde da ga Papa posveti. Imao ga je i u Švicarskoj, ali tek ga je u Zagrebu primijetio legendarni Ivo Tomić, a ostalo je legenda.

– Moj život obilježila je 1982. Tada smo imali pokret. Dinamo je imao 42 tisuće članova. Šuker i Mamić to ne znaju. Oni ne znaju da je publika najvažnija – poručio je Ćiro, prema kojem inteligencija iziskuje demagogiju i hipokriziju. “Ako imaš šefa koji je budala, ti mu kaži: “Što si pametan!“. Moraš se adaptirati. Ili, evolucija. Pojede te ako misliš da sve znaš. Vi u ekonomiji morate slijediti nove stvari.“

Lider je, po Ćiri, moralna vertikala koja nikoga ne smije privilegirati, niti omalovažavati. Liderstvo se, kazao je, ne postiže galamom, nego autoritetom znanja. “Svi misle da su nogometaši glupi, ali ne, oni imaju instinkt prepoznati znaš li ili ne znaš“ No, priznao je i kako on nije prepoznao Prosinečkog, pa mu je pobjegao u Zvezdu. „Zaje.. sam“, a na naš upit kako mu se opet ponovila greška s njim ’98. protiv Francuza rekao je da je u tom susretu imao dvije greške. Što nije izvadio Bobana koji je tražio zamjenu i što nije uveo Prosinečkog.

– Ali ja za to nisam kriv. On je dan prije otišao s treninga zbog ozljede i ja sad ne znam je li on ozlijeđen ili nije, pa pošaljem ono gluho krme Marića u igru. Prosinečki je sam kriv – viknuo je Ćiro i zaključio predavanje ispraćen gromoglasnim pljeskom.

Anegdota iz Intercontinentala

U želji da dočara kako je šef uvijek odgovoran prepričao je anegdotu kada je, kako je rekao, u Intercontinentalu u 1 sat u noći tražio tko ne spava da ga potjera. Zbog galvanizacije.

– Ovo je intimna priča. Pred jednom sobom čujem porno, ali klinac nije porno. “Otvori!“, vičem, a Bokšić odgovara: “Spavamo“. Ma spavate vi p.m., otvaraj i Štimac otvori, a kupatilo zaključano. Nakon što sam viknuo otvori ona i hoće pobjeći, a ja za torbu i pitam jesu platili. Kaže jesu i ja je potjeram. Što s ovima sada? Štimca bih odmah potjerao, ali Bokšića volim, on je model čestitoće, ali ovaj ga navukao i doveo mu mačku. Odlučim šutjeti, jer će mi to možda zatrebati. I stvarno. Dolaze mi Ivanković i Katalinić s pričom da se pobunio dalmatinski klan – Bokšić, Štimac, Bilić, Asanović i Jarni. Dosta im je što su po medijima samo Šuker i Boban. Hoće i oni itd. Ovo je jeb… priča. Imamo trening i oni u “ševi“, a Boban tu nikada ne griješi. I Štimac odjednom skoči na njega, opsuje ga, a ja uhvatim Štimca: “P…. ti materina. Kad te je Boban spašavao od kurvi, onda ti je bio dobar,“ a on skoči i zagrli ga: “Bobane moj!“

 

IZVOR