“”

“Zakaj nam vele Picoki ...”

Kako je za Hrvatsku izgledalo “poglavlje 23”

Posted by on srp. 22nd, 2016 and filed under POLITIKA, VIJESTI. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

ustajte - djurok.comOvaj članak je objavljen 21. lipnja 2011. godine. Podudarnost, prolazak kroz poglavlje 23 Republike Hrvatske prije ulaska u sastav EU. Što se to promijenilo ili se nije uopće promijenilo, a sada se Republiku Srbiju, olako pušta kroz ovo područje, uz suglasnost tehničke Vlade RH. Pitanje je, imali ju pravo u ovom trenu oni donositi ovakve odluke kad su na odlasku?

Što je zapravo „poglavlje 23“ na čemu toliko jaši Europa? Pravosuđe i temeljna prava? Ili, prvo izvješće slijedi deset mjerila za zatvaranje Poglavlja 23, a poseban je naglasak na nastavku reforme pravosuđa, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, zaštita manjinskih prava, zbrinjavanje prognanika i izbjeglica, te suđenje za ratne zločine.

SUĐENJE ZA RATNE ZLOČINE

U tom grmu leži zec. U svim izvješćima stoji što je učinjeno na zahtjev EU u pogljavlju 23, osim što je šturo o suđenjima za ratne zločine. U jednom dijelu stoji, da je procesuirano oko 80% srpskih zločina. Pitam se samo koliko je u obzir uzeto slučajeva, ako je primjerice samo 10, onda je kvotu od 80% lako ispuniti. Manje-više o ovoj temi svi dosta znadete, da ne nabrajam zločine sa srpske strane, te s naše, no zabrinjava činjenica da se tu traži pojačano provođenje zadanim mjera. Prvo, ne vidim da se posebno traži ispitivanje zločina počinjenih od srpske strane, već je težište „zločini počinjeni od strane Hrvata nad nehrvatskim narodom“. No mnoge upite, koliko je zatočeno hrvatskih branitelja u Domovini i van nje, nikad odgovora, ne zna se. Ne zna se koliko još predmeta, odnosno koliko broj branitelja treba biti procesuirano da bi Hrvatska mogla „zatvoriti poglavlje 23“. Usko s tim povezano je i traženje edukacije sudstva, što je recimo Srbija učinila, današnja ministrica pravde, Snežana Malović, od 2002. godine, bavi se istraživanjem ratnih zločina na području bivše Juge. Pitanje je s kojom ingerencijom? U sporazumu stoji da se za ratni zločin počinjen u Hrvatskoj može suditi pred našim sudstvom, ali uz strogu prismotru EU, ali i srbijanskih meritornih službi.

Što očekivati od naše Vlade i Predsjednika RH-a? Pa po ranijem iskustvu, dati će na pladnju indicije o počinjenom zločinu s imenima i prezimenima hrvatskih branitelja. Ništa novo, slučaj Gotovina, Markač i ostali hrvatski branitelji koji odslužuju kazne, nepravedno i politički osuđeni, poradi izjednačavanja, ne počinjenih zločina, već teze da je u Hrvatskoj bio građanski rat, odustajanje Hrvatske od traženja ratne štete, tužbe za genocid.

Ulaskom u tvorevinu EU, dali smo mogućnost daljnjem progonu hrvatskih branitelja, no utočište više neće naći u toj Zajednici, znači povijest nam govori o emigraciji u Australiju, Sjevernu i Južnu Ameriku. Ne svi, ali biti će traženja političkog azila, jer smo meta za odstrijel, smetamo za ulazak u EU, a s druge strane lakše će se rješavati eventualni politički rivali.

Još jedna činjenica koja se ne smije zanemariti u Hrvatsko-Srbijanskim odnosima je ta, da kad god mi povukli neki dobar potez, slijedi vađenje predmeta iz ladica Ministarstva pravde Srbije, toliko da poremete nazovi stabilnost hrvatske političke scene.

U ovom dijelu za kraj, ostaje pitanje samo brojke koje je ovih dana DORH, naknadno dostavio na stol EU.

 

REZIME:

Pod svaku cijenu želi se uči u EU, podosta toga smo i već se primjenjuje prema europskim standardima, no ostaje pitanje naroda, jesmo li mi za to spremni, možemo li to podnijeti i je li cijena za ulazak u EU previsoka. Do nedavno, nije bilo žurbe oko ulaska, osim s naše strane, no okidač zvan „Purda“ te oživljavanje hrvatskog naroda ili kako su nazvali „novog Hrvatskog proljeća“ i sama EU je počela grabiti velikim koracima za ulazak Hrvatske pod svoje okrilje, ali normalno ne kao punopravna članica, jer treba se riješiti hrvatskih branitelja.

 

ANALIZU SAČINIO:

Dražen Šemovčan – Šeki