“”

“Zakaj nam vele Picoki ...”

Kod vikendice ratnog profitera Dragana Čičića kojem je HBOR poklonio 4.500.000 eur-a, zakopana su tijela 17 zarobljenih, potom ubijenih hrvatskih gardista (video)

Posted by on ožu. 19th, 2016 and filed under Crna kronika, VIJESTI. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

HBOR - djurok.comPogledajte video,  kakav je “dernek”  upriličio Dragan Čičić sa novcem hrvatskih poreznih obveznika koji je na poklon dobio od HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvoj).

Ratni zločini oko ubojstva zarobljenih gardista u Petrinji, pored Čičićeve vikendice, do danas  se ne rasvjetljuju. Ne rasvjetljuju se niti okolnosti ratnog profiterstva u vezi stjecanja nekretnine na kojoj su izgrađene tvorničke hale trgovačkog društva Drvoplast (sada u stečaju i to od 2005. godine). Pakleno-pljačkaški krug oko nekretnine, tvornice za preradu drva u Petrinji,  nastavlja se i danas i to preko “kupca” nekretnine, trgovačkog društva Liatris  d.o.o. koje je nakon svega nepune dvije godine završilo u predstečajnoj nagodbi, i to sa više od 600 tisuća eura  zaduženosti.

Nikog od odgovornih, najmanje HBOR, nije zabrinjavala činjenica da je u periodu kupnje nekretnine Drvoplasta, koja je prodana za svega 5.500.000 kn,  “kupac” Liatris d.o.o. imao  samo nešto više od milijun kuna godišnjeg prometa.

Ratni profiter Dragan Čičić,  bliski suradnik Mirjane Milošević, poslovni suradnik Milorada Dodika, i osoba bliska SDP-ovim političarima, multietnički (ima državljanstvo nekoliko država) multiprofitni  (pokupio je novac iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije)  Dragan Čičić  je  biznismen kojem se Jugoslavija nikad nije raspala.

Dragan Čičić čovjek koji očigledno vrlo vješto manevrira ma gdje se našao

Odnedavno je  u Republici Srpskoj pokrenuta istraga zbog  pljačke Republike Srpske u zajedničkoj akciji  Milorada Dodika (iz premijerskih dana) i Dragana Čičića, vlasnika brojnih fantomskih firmi. Zahvaljujući njihovoj suradnji  2007. godini  Republika Srpska oštećena je za ravno 15 milijuna maraka. Inače, Dodik i Čičić su u periodu 1998. – 2007. Republiku Srpsku oštetili za dokazivih 30 milijuna maraka. I dok Republika Srpska pa i Srbija pokreću istragu protiv Dragana Čičića i ispituju kako je Čičić prenio 11 milijuna maraka gotovine u Srbiju, u Hrvatskoj svi šute.

Dragan Čičić  je bio vođa srpske pobune u Petrinji i na Banovini, nabavljao je naoružanje, izvozio  posječene trupce iz devastiranih hrvatskih šuma koje je Arkan mijenjao  za motorole, Za vrijeme rata, 1991 godine, nekretninu u društvenom vlasništvu na kojoj su kasnije izgrađene hale, Čičić je prenio najprije na sebe osobno a potom ju je dao procijeniti  na vrijednost veću od  37.263.900,00  kn i unio je u temeljni kapital Drvoplast Petrinja koja je sada u stečaju. Bio je to početak scenarija kojim je besplatno stečenu nekretninu skupo “prodao” Fondu za razvoj i Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak  (HBOR-u).

HBOR je  Čičićevoj tvrtki Drvoplast Petrinja odobrio i isplatio kredit u iznosu 4.500.000 eur-a iako je tvrtka u trenutku odobrenja kredita, a i isplate bila blokirana. No HBOR-u blokada nije smetala, novac je isplaćen na račune dobavljača i završio u Srbiji, točnije u Kraljevu.  Kako Čičić kredit nije vraćao, a Fond za razvoj je imao ukniženu fiduciju na nekretnini na kojoj je HBOR imao upisano založno pravo, Fond za razvoj uknjižio se kao vlasnik nekretnine, koju je HBOR u ovršnom postupku prodavao radi naplate!!!???? drugim riječima, Dragan Čičić odlepršao je s hrvatskim novcem u Srbiju, a HBOR je zemljište u vlasništvu (Hrvatskog) Fonda za razvoj prodavao radi namirenja!!!?????

Društvo Drvoplast Petrinja  registrirano je 19.03.1990. godine  kao  s.p.o. 29.12.1996. godine . godine preoblikovano je u d.o.o.

23.03.2000. godine donešena je odluka o povećanju temeljnog kapitala sa 20.000,00 kn na  37.283.900,00 kn na način da je Dragan Čičić nekretninu stečenu  pretvorbom društvenog vlasništva u privatno tijekom ratne 1991. godine prenio na svoje ime, zatim unio u temeljni kapital društva.

2003. godine Fond za razvoj i HBOR odobravaju Draganu Čičiću kredit koji do danas nije vraćen.

Nadzorni odbor Drvoplast30. srpnja 2001. godine  ustanovljuje se i regulira  i rad Nadzornog odbora koji bi trebao nadzirati rad društva. U Nadzornom odboru društva Drvoplast bili su između ostalih: Marina Lovrić Merzel, Mustafa Nušinović, Mladen Kober (HBOR).  Ni danas nije jasno što su članovi Nadzornog odbora nadzirali, obzirom da je novac nestao prvog dana a da tvrtka ni dana nije radila.

 

2004. godine HSP Petrinja doznaje sve činjenice o kreditu isplaćenom na račune izvan Republike Hrvatske, blokiranoj tvrtki, vlasnika ratnog profitera pod sumnjom ratnog zločinca Dragana Čičića i poziva HBOR da se očituju o okolnostima.  HBOR otkazuje kredit Drvoplastu nakon čega  Trgovački sud u Sisku u lipnju 2005. godine donosi rješenje kojima  se  pokreće postupak radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom DRVOPLAST d.o.o. Petrinja, Milana Nemčića II desni odvojak 3. II/ Određuje se mjera osiguranja, te se stečajnom dužniku postavlja privremeni stečajni upravitelj mr. Mladen Selec iz Ivanić Grada, Savska 6. III/ Određuje se mjera osiguranja zabrane raspolaganja imovinom dužnika.  Stečajni upravitelj Mladen Selec nije doslovno shvatio mjeru osiguranja zabranom raspolaganja pa je u prostoru Drvoplasta, HBOR-ovog dužnika od dana otvaranja stečaja poslovala tvrtka Trgodrvoplast – vlasništvo Đurđice Čičić koja je svojem bivšem suprugu svakodnevno izvozila  PVC granulat u Kraljevo na daljnju obradu.  Prema javno  dostupnim oglasima  tvrtka još posluje  na toj adresi http://www.etvrtke.biz/tvrtka/trgo—drvoplast-doo/58730/ iako je nekretninu na javnoj dražbi kupilo društvo Liatris d.o.o.

Sumnjiva prodaja imovine Drvoplasta u stečaju

Nakon raspisanog natječaja za prodaju imovine Drvoplasta u stečaju, na natječaj se javlja samo jedan kupac, tvrtka Liatris d.o.o. iz Petrinje  sa minimalnim prometom iskazanim u Računu dobiti i gubitka i gotovo bez imovine.  Imovina Drvoplasta d.o.o. prodana je  za svega  5.500.000 kuna, iznos koji ni blizu ne pokriva obveze Drvoplasta prema vjerovnicima.

Liatris d.o.o. vlasništvo je Ivice Ljubanovića, oca direktora  Alena Ljubanovića, koji slovi kao desna ruka krvnika Bore Mikelića, prijeratnog direktora Gavrilovića i gradonačelnika Petrinje.  Navodno je upravo Mikelić pomogao Draganu Čičiću da 29. srpnja 1991 godine stekne društvenu  imovinu koja će kasnije pripasti Drvoplastu.

Liatris d.o.o.  nastavlja tradiciju zaduženja na istoj nekretnini

Iako se prema dostupnim podacima HBOR, a ni ostali vjerovnici uopće nisu namirili niti sa jednom kunom od prodaje nekretnine, Liatris d.o.o. kao novi vlasnik nekretnine raspolaže istom i podiže nove kredite.  Na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od dana 10. veljače 2012. godine,  uknjižuje se pravo zaloga u iznosu od 590.000,00 (slovima: petstodevedesettisuća) EUR  što na dan 20.03. 2012. godine iznosi 4.438.452,59 kuna, uvećano za sve ugovorene kamate, naknade i troškove prema uvjetima iz Ugovora.

DRVOPLAST - PODJELA SREDSTAVA HBOR-U

U međuvremenu je dana 4. studenoga 2015. godine Trgovački sud u Sisku razriješio mr. Mladena Seleca dužnosti stečajnog upravitelja i imenovao na njegovo mjesto Gorana Jujnovića iz Zagreba.

Trgovačko društvo Liatris, nakon nepune dvije godine poslovanja u nekretnini koja je pripadala Drvoplastu u stečaju (koje još uvijek ima sjedište na istoj adresi), pokrenulo je predstečajnu nagodbu zbog nemogućnosti podmirivanja svojih financijskih obaveza. Pljačkaški krug se nastavlja. 

Neistražena ubojstva 17-orice zarobljenih hrvatskih branitelja zakopanih pokraj vikendice Dragana Čičića

Skupina Dragan Sanader bila je u sastavu  17  brigade TO Petrinja ali je djelovala i kao banda te kao takva počinila ratni zločin 16.09.1991 nad 17-oricom zarobljenih Hrvatskih branitelja, pripadnika ZNG-a koje je strijeljala nedaleko vikendice Dragana Čičića iznad Petrinje.

Zapovjednik skupine bio je Dragan Sanader sin Branka i majke Milke , rođen 18.06.1953 .u Ljeskovcu sa zadnjim poznatim prebivalištem u Sisku ulica I. Zajca kbr.2 , a u grupi su bili Sanader Mile rođen 03.05.1957 u Ljeskovcu od oca Branka i majke Milke trgovac sa zadnjim poznatim prebivalištem Sisku ulica I. Zajca kbr. 2 .,Drobnjak Milan zvan Prelac iz Gornje Mlinoge i Drobnjak Slavko zvan Prelčić.

Dragan Sanader/Iskaz : 777 5962

Dragan Čičić - izborni pamflet
Dragan Čičić – izborni pamflet

Zločine su počinili Miroslav Drobnjak po nadimku Prelac ( moj rođeni stariji brat ), Janko Adamović zvani  Janjac i njegov sin Dragan Adamović zvani mlađi Janjac, Miroslav Kljajić i Mile Sanader. Bio sam prisutan kada su ubijeni zarobljeni gardisti. Kada su zarobljenici streljani stajao sam kod Čičićeve vikendice udaljen 10-15 metara od mjesta strijeljanja. Nosio sam šarenu vojnu uiniformu SAO Krajine.

Čekao se dolazak komandanta Dragana Sanadera i njegova naredbe za strijeljanje Komandu za strijeljanje izdao je Dragan  Sanader. On je bio glavni i nosio je bijeli Colt. Zarobljenicima je naređeno da ustanu, i da bježe naprijed, te im  je pucano u leđa. U zarobljenike su pucali i ubili ih:  Miroslav Drobnjak zvani Prelac iz “šarca„,, Janko Adamović pucao je iz ” šarca “, Dragan Adamović pucao je iz automatske puške. Miroslav Kljajić pucao  je iz pištolja u mrtva tijela već ubijenih gardista, i u gardiste koji su preživjeli strijeljanje i ranjeni  zapomagali, ubijajući ih.

Mile Sanader ubio je dvojicu gardista iz automatske puške.

Iskaz  :  5896874

Mobiliziran sam u rujnu 1991 godine. Primio sam to normalno, kao činjenicu da i ja trebam dati svoj doprinos obrani Domovine. U noći 15.09.1991 potajno smo se prebacili iz Mošćenice na položaje oko Vile Gavrilović i Nove Bolnice. Te položaje držala je naša 120 Brigada, Zagrebački MUP i nekoliko Petrinjaca. Dečki su bili dobri, bili smo na brdu, te smo Petrinju i vojarnu gledali bez problema. Kada su minobacački napadi postali jači odlučili smo se povući prema gradu u kojem su još uvijek naši držali položaje.

Na brdu  smo bili dobra meta, a računali smo da će  grad manje gađati. Trebalo je samo da se spustimo do  ceste  Petrinja-Glina i Zagrebačke ulice. Nismo znali točne položaje četnika, ali smo znali da su ispred  nas. Povlačili smo se kroz  šumarak, jedno 2 -3 puta ulazili sa njima u okršaj. Pokušali smo se zatim probiti preko vinograda i između vikendica do stadiona Mladosti. Na pola brda s desne strane naišla  je vojska. Bili su u šarenim maskirnim uniformama. Pomislili smo da su naši i krenuli prema njima.

Kada smo se približili  grdne li prevare!  Od tog trenutka su počele paklene muke za nas. Odmah   po zarobljavanju naređeno nam je da legnemo potrbuške na zemlju,  oduzeto nam je oružje i naređeno  da skinemo uniforme. Nastupili su trenuci iživljavanja, psovanja i psihičkog maltretiranja.

Četnici su urlali : “što ćete Vi u Petrinji ? Ona nije Vaša ! Ona je u SAO Krajini ... ”

Tko bi od nas digao glavu sa zemlje ili se pomaknuo dobio bi udarac kundakom. Mene su udarali kundakom puškomitraljeza u glavu… Dizali su nas po trojicu i  govorili: ” Trčite! Bježite! ” Dečki bi napravili nekoliko koraka i dobili  rafal u leđa. Pucali su sa dva puškomitraljeza i jednom automatskom puškom. Tako su išla prva trojica, zatim druga, a potom i treća grupa. Onda su stali i poslali dvojicu mojih kolega da sklone leševe s puta i bace ih u živicu. Zatim su nastavili.

Došao sam i ja na red! Potrčao sam posve lijevo, a kako sam preživio ni danas još ne shvaćam.Trebam li zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi, sumraku koji je padao, njihovoj nepreciznosti ili mojoj  “brzini” u bacanju na zemlju? Jedino čega se sjećam kada sam se pribrao je  da oko mene nije bilo nikoga, a preko nogu ležao mi je mrtav prijatelj. Metak me nije ni okrznuo, samo me je boljela glava od udarca puškomitraljeza kojeg  sam zaradio nakon zarobljavanja.

Odlučio sam se pritajiti i pričekati da se posve smrači. Nakon sat, dva, počeo sam se povlačiti kroz šumarke, prema gradu i  dijelu Petrinje za kojeg sam mislio da je još uvijek naš.

Došao sam do Sajmišta i blizu ceste Petrinja-Glina.

Na cesti sam vidio grupu vojnika u maskirnim uniformama, pritajio sam se u mračnom dijelu jednog dvorišta i kada sam bio siguran da su naši, javio sam im se.Tako sam se izvukao i došao u sigurne ruke.

******

Dragan Čičić još uvijek je nedodirljiv hrvatskim institucijama, novackoji je zajedno sa strojevima otišao u Kraljevo, Srbije, iznos veći od 6.000.000,00 eur-a nikada nije vraćen, dok HBOR nije dobio niti novac od prodaje nekretnine, kako se to zaključuje prema oglasu objavljenom u Narodnim novinama ali i prema očitovanju HBOR-a.

SLUŠAJTE BRANITELJSKI RADIO RH