“”

“Zakaj nam vele Picoki ...”

KUDA IDEŠ HRVATSKA?

Posted by on sij. 11th, 2017 and filed under KOLUMNE, VIJESTI. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Kuda ideš Hrvatska, pitaju te tvoji ljudi. Opet lutanja, opet po šumama i gorama, zar je to tvoja mjera, zar te obogaćuje i hrani?
Neopisivo je jeziva slika svake godine kada tvoji izaslanici, oni koje je narod postavio da te vode i čuvaju, dođu malom nevinom djetetu u pohode, u kuću sotonsku. Nismo ti namjerili takav put Hrvatska, zašto se izmičeš od stvarnih staza, od onih perivoja slave što su ti tvoja najbolja djeca ovjenčala slavolukom. Zar ti nije bilo dosta mraka, vampira što su te bili iscijedili do smrti? Bacali su te u blato, palili, otimali, silovali i kosili ti najbolje vlati trave, dok se još rosa zrcalila na njihovim mladim tijelima.
Doći malom Isusu, znači ljubiti, snažno vezati zemlju, narod i očekivanja, a ne ničice prodati dostojanstvo i to ne samo svoje, nego dostojanstvo onih koji su ti bili najvjerniji.
Ko vas tjera mudraci moderni, da odlazite Isusu bez darova života, tjera vas vaše samoljublje i vaša odnarođenost, ali to radite na svoju ruku bez našeg pristanka. Niste vi, bezgrešno začeti političari, niste vi Hrvatska, jer vi ne znate kako je nama bilo kada se začimala, kada se rađala i kada je stala na svoje noge. Mi smo je začeli i sa svim svojim grijesima otkupili, krvlju naših branitelja.
Jadni, tužni i bezgrešni mudraci, VLADO NAŠA, doći u sotonsku kuću, pa vjerujete li u nebesa, to je grijeh. Riječi ste čuli kako narod koji nas je napao i spalio, kako je taj narod sa cvijetom u srcu, žalostan, jer je Hrvatska postavila ploču, izmučenom i razapetom, onom koji ju je branio. Spomen ploču, Hrvatskom branitelju, ocu i sinu Domovine, na Hrvatskoj zemlji, sa Hrvatskom krunom od pletera, crveno-bijelih polja i svoga imena.
Kada bi samo jedan od vas bio sazdan od Hrvatske rane, kada bi samo jedan od vas znao što je Domovina u srcu, bez fotelja i portfelja, kada bi znao koliko je vrijedan svaki kamen i svaka gruda zemlje, prekinuo bi ovu agresiju i izgovorio onim glasom ratnika: Dosta je bilo! Vampiri, jugoslavenčine, nitko neće dirati u kosti naše!!! Ploča će stajati uvijek i zauvijek, i to takva kakva je, njihovim bližnjima za uspomenu, a vama vampiri kao opomenu da možda imena nisu do kraja dovršile svoja djela. Ali i ovo što su učinili u našoj povijesti bilježiti će se kao jedino i pravo svjetlo, kao najsvetiji zapis, kao najdragocjenija baština roda Hrvatskog,
Rekao bi kako se Isus čeka u jaslama, u obiteljima, a ne usred Zagreba podizanjem tri prsta, jer to za Hrvata nije Sveto Trojstvo…nego znak pod kojim je bila zapaljena naša Domovina.
Rekao bi svima kako je Hrvatska tolerantna zemlja, kako su Hrvati zaista dobri kršćani i katolici koji nikome ne brane živjeti i stvarati u zemlji Hrvatskoj, ali neće više nikada jugoslavenska ideja bljuvati svoje iscjetke po nama.
Mi Hrvati, nikada nećemo gledati predstave Olivera Frljića, nikada nećemo slušati Radu Šerberdžiju, nikada nećemo poštovati maršala, nikada nećemo prestati smatrati Jugoslaviju tamnicom svog naroda i nikada nećemo priznati mitove naroda sa jasenovačkim cvetom u srcu. Tako će biti i o tom zbora nema.
I još nešto, onaj koji danas ima u rukama sudbinu Domovine, mora je biti dostojan, onaj koji to ne bude, zvati će se crv, puzavac i svizac. Takvi nam više neće trebati, takvi će se zvati i pod zemljom, kao što ih danas zovemo na zemlji, ljigavci sa oznakom Izvorno hrvatsko.
Jedini put prema mogućem dobru, je naš put, hrabro, zadano, umno i domoljubno. Amen.
P.S. Ako bi ovako nešto mogao platiti Ivo Josipović, molimo primite ga u HDZ, možete na pariće, njega i Jacu zajedno.
Biti će zanimljivo vidjeti, koliko će koštati istina koja se može ovako hrabro baciti u oči, jer za nas su gori od komunjara i jugoslavenčina, samo oni koji im žele sličiti.
Quo vadis Hrvatska?

Na Dan Suda će Krist govoriti: “Bijah gladan … Bijah žedan … Stranac bijah … Bijah gol … Bijah bolestan … U tamnici bijah…
” Kada to Isuse? ”

U Zadru 10.siječnja 2017.g.
Članice Udruge
„Žene u Domovinskom ratu-Zadar“