“”

“Zakaj nam vele Picoki ...”

NEKADAŠNJI “MOZAK” MOSTA: ‘MOST JE IZVRŠIO SAMOUBOJSTVO!’

Posted by on svi. 1st, 2017 and filed under POLITIKA, VIJESTI. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Ivica Relković je uz Most bio od samih početaka. U prošloj Vladi bio je posebni savjetnik Bože Petrova koji je tada bio potpredsjednik Vlade, a u ovoj Vladi je obnašao funkciju savjetnika donedavnog ministra uprave Ivana Kovačića.

Obje funkcije napustio je netom prije raspada suradnje između Mosta i HDZ-a, ali ovaj put Relković to nije napravio kako bi ostao uz Most, nego kako bi se posvetio političkim analizama na blogu ‘Besplatna politika’, koji je u međuvremenu pokrenuo. Želi biti neovisan analitičar političkih zbivanja na našoj sceni. Intervju za Jutarnji list počeli su dogovarati dan uoči odluke premijera Andreja Plenkovića da raskine suradnju s Mostom, što je iznenadilo i samog Relkovića te promijenilo temu razgovora.

Što mislite o reakciji Mosta nakon što im je premijer Andrej Plenković poručio da su nepoželjni?

– Most je zapravo izvršio ‘samoubojstvo’ vlastitog koalicijskog potencijala na dugi rok! Borbeno napuštanje pozicija kao poruka svakom potencijalnom partneru da se pripremi na burnu suradnju ne osigurava nikakve šanse za ikakvog ozbiljnog partnera. Hoće li HDZ uopće uzeti u obzir Most treći put? Ne. A hoće li to htjeti probati SDP prvi put? Ne. Pa kome onda Most u slučaju novih parlamentarnih izbora uopće više može biti partner za formiranje Vlade? Nema trećeg takvog u Hrvatskoj. Most je nepoželjan koalicijski partner i desnoj i lijevoj opciji. Ako se Most agresivnim finalima svojih dviju koalicija predstavio drugim političkim opcijama kao partner koji u slučaju raskida suradnje osvetnički udara svim sredstvima, tko će ga uopće htjeti ‘isprobati’ kao partnera? Je li Most sada sebi zapečatio sudbinu oporbene stranke na duže staze, čak i da opet ostvari dobre parlamentarne rezultate? Može li Most opstati kao stranka četiri ili osam godina u opoziciji? A čine ga dominantno nekarijerni političari koji nemaju takav dugoročni plan čekanja šanse za ‘popravljanje’ Hrvatske… Lako je biti trener Dinama u drugoj minuti utakmice, dok ti se čini da pri rezultatu nula-nula i s loptom u nogama kod zadnjeg veznog imaš sve u svojim rukama i nogama u srazu na Realom s kojim igraš. Trebaš zamisliti kako će izgledati 88. minuta ako si svoje igrače poslao na teren s porukom: ‘Potucite’ se svim sredstvima, improvizirajte, udarajte sa svih strana, to je jedina taktika koja vam je potrebna jer mi imamo ‘srce’, a oni su samo ‘skupi plaćenici’.

Kome sad odgovaraju parlamentarni izbori koje Petrov zaziva?

– Dobri su za HDZ jer odlično stoji i upravlja procesima, pa i datumom izbora. Dobri su za Živi zid jer sada može sam do deset mandata, bez partnera, ako se nešto u međuvremenu ne poremeti. Dobri su za nekog novog koji sada nema zastupnike. Za sve druge su manje ili više loši. Čak i za Most, jer će se sadašnja homogenizacija u idućih nekoliko mjeseci sudariti s realnošću koja glasi: Most više nije poželjan koalicijski partner nikome. Ne znam je li Most, pod napetostima u kojima se nalazi, uopće svjestan što mu se dogodilo u prošla dva-tri dana. I nije uopće bitno jesu li u pravu oko glasovanja u Vladi. Most je definitivno postao nepoželjan partner HDZ-u za bilo kakvu vladajuću kombinaciju, pa čak i za verziju pozadinskog partnera za manjinsku Vladu.

Mislite da dogovor sa SDP-om nije moguć?

– Iako se ova dva dana čini da su ti odnosi gotovo idilični, moramo računati na to da je to samo trenutak u kojem je posvađani bračni partner našao brzu utjehu u nekom drugom. Na prvu se čini da ima života i ljubavi i bez jučerašnjeg partnera, ali s novim se još nije razgovaralo ni o jednom sadržaju mogućeg partnerstva, osim o uzajamnom tješenju. Sad će slijediti jutro koje kaže: Most možda postaje desna stranka sa simpatijama Hasanbegovića i Esih. Kako će onda izgledati mogući ‘brak’ sa SDP-om nakon prijevremenih parlamentarnih izbora!? Možda to Most već sada u kampanji provjeri na lokalnim izborima. Miro Bulj koalira s Arsenom Baukom radi pobjede. Maras dolazi na skup i diže ruke u zrak s Buljem. Bulj odlazi u pomoć Obersnelu da zadrži vlast u Rijeci kako bi sutrašnja koalicija upravljala sa što više jakih sredina. Zauzvrat SDP ipak podržava Tomislava Panenića i Vladu Iljkića da dobiju Vukovarsko-srijemsku županiju. Naravno da karikiram. Ali probajte zamisliti moguću situaciju nakon mogućih parlamentarnih izbora najesen i SDP i Most kako dogovaraju zajedničku Vladu za koju im treba još i mali HNS, mali IDS, mali HSS… Zamislite kako HNS i IDS opravdavaju koaliciju s Mostom i Orepićevim zazivanjem ‘naroda’!? Ne možete to ni zamisliti? Onda se to najvjerojatnije ne može ni dogoditi.

Tko je Most danas?

– Most nakon prospavane ili neprospavane noći? Stranka s kojom nitko neće koalirati pa na vlast idući put može samo ako samostalno osvoji 76 zastupnika. Živi zid je rekao da oni ni ne žele ni s kim u koaliciju, nego da će preuzeti Hrvatsku kad dobiju 76 zastupnika. Sad imamo dvije konkurentske opcije koje jedna s drugom ne idu, ali obje love 76 samostalnih zastupnika! A to su dvije političke opcije koje se ne smiju udružiti ako svaka od njih ne želi izgubiti pola svojeg biračkog tijela pa će opet biti na istoj polaznoj poziciji: osuđenosti na poziciju oporbe ma što biračima nudili i radili.

Jeste li slutili ovaj scenarij pa zato napustili Vladu? I s pozicije savjetnika u prošloj vladi otišli ste netom prije nego što se raspala?

– Poslije formiranja nove vlade HDZ-a i Mosta očekivao sam isprva da će izdržati mandat, da će iskustvo prve vlade biti dovoljno poučno za kvalitetniju uspostavu druge. Predlagao sam da se u pregovorima ne ostavlja nedovršen prostori ni po pitanju imenovanja ni sadržaja koji se trebaju do kraja uskladiti. Budući da se ni jedno ni drugo nije dovršilo – a Vlada je krenula s radom – to sam smatrao prvom potencijalnom opasnošću. Kadrovskih nepovjerenja i napetosti bilo je kontinuirano. Ina – HEP je bila prva krupna tema koja je također urodila napetostima oko najboljeg modela. Čaša nepovjerenja punila se na obje strane. U međuvremenu Most je učinio korak transformacije u nacionalnu, a ne više samo lokalnu stranku s nacionalnom nezavisnom platformom pa sam počeo osjećati da sve ide u smjeru za koji nisam bio više insajderski zainteresiran. Više me zanimalo pratiti ono što je oko Mosta trebalo biti okupljeno kao nezavisna platforma u prvom trenutku labavo povezanih najperspektivnijih nezavisnih lista iz svake županije. Budući da je Most prednost dao brendiranju stranke, odlučio sam se povući i pokrenuti blog ‘Besplatna politika’, zapravo vlastiti neprofitni projekt analitičkog praćenja cjelokupne nezavisne scene koja je znatno jača izvan Mosta nego u Mostu.

Kakvom ste odnosu između Mosta i HDZ-a bili svjedok?

– Dok sam još bio posebni savjetnik i nekoliko se puta tjedno nalazio na ključnim sastancima na relaciji Most-Vlada, uza sav osjećaj nakupljanja određenih napetosti, činilo mi se da će Vlada prebroditi lokalne izbore, a nakon toga da će se odnosi vjerojatno stabilizirati. Ali već nakon desetak dana od povlačenja s mjesta savjetnika taj pogled izvana počeo me navoditi na pomisao da bi Vlada mogla ući u krizu upravo netom nakon izbora. Zaključio sam: postigne li Most dobre rezultate, još će više dizati letvicu svojih pozicija, a to će HDZ-u biti neizdrživo. Ako, pak, Most podbaci, a zadrži istu razinu želja, opet će se HDZ-u činiti da previše daje slabom partneru, a Most sigurno neće sniziti očekivanja. U oba slučaja, dakle, uviđao sam problem. Međutim, kad sam vidio priču oko Agrokora shvatio sam da je to ipak prevelik problem da se ne bi odrazio i na odnose u lokalnim izborima i u samoj Vladi. A onda je još SDP najavio traženje nepovjerenja ministru Mariću, i sve je izgledalo kao zamka u prvoj Vladi. Kad je postalo jasno da će ga predsjednik Vlade braniti, a Most neće moći pratiti, bilo mi je jasnije da razlog pucanja odnosa može doći i tijekom kampanje za lokalne izbore. U jednom mediju sam dan ranije napomenuo da se može dogoditi i Vlada bez Mosta.

Je li Plenković ovim potezom iznenadio čelnike Mosta Petrova i Grmoju?

– Iz prvih nespremnih i nespretnih reakcija zaključujem da zaista nisu očekivali da će se to dogoditi doslovno ‘u sekundi’, bez ikakve šanse za dodatne razgovore. Ali to samo znači da u pola godine suradnje nisu uopće shvatili da s Plenkovićem kao predsjednikom Vlade neće imati manevarskog prostora za povuci – potegni kao s Karamarkom. Ako je istina i to da je jedan od Mostovih ministara, kad je vidio da se ta točka pojavila na dnevnom redu, nazvao ‘klub’, to znači ili Grmoju ili Šimića ili samog Petrova, onda je poruka koja je došla s druge strane u smislu ‘budite protiv’ samo znak da u Mostu cijelih tih apostrofiranih tjedan dana uopće nisu imali svijest o tome da ta točka može biti prijelomna. Nisu imali nijedan scenarij osim jedne refleksne reakcije tipa ‘OK, budite protiv da se vidi vaš stav’. Pritom ne mislim procjenjivati sadržajnu stranu glasovanja, jesu li u pravu ili nisu, nego jesu li ili nisu bili spremni na protureakciju druge strane. I onda znali po kojem scenariju se dalje postavljaju.

Plenković kaže da njegova Vlada nije pala. Što vi mislite?

– Vlada nije pala. Plenković nije srušio svoju Vladu. Koliko vidimo, on je čak suvereno i planski vodi. Smjenjuje Mostove ljude, postavlja ‘privremene upravitelje’, osigurava prostor za nekog drugog. Zato ova Vlada neće pasti u očaju nemogućnosti da se složi nova većina ili neka manjinska kombinacija, nego čak i u takvom scenariju Plenković će sam izaći i reći: Gospodo iz ostalih stranaka, pripremite se na nove izbore! Neće dopustiti da bude prinuđen priznati: Vlada je pala. Pritom ne procjenjujem radi li Plenković nešto dobro ili loše u pozadini ovih poteza, govorim samo o vladanju situacijom. Sadržajno gledano, štiti li tu netko nekoga i slično, uopće se ne bih usudio nagađati jer za to treba imati nekakve uvide i dokaze, a nikad nisam bio u prigodi vidjeti nešto crno-na-bijelo. Mogu, kao i svi građani, pod dojmom dosadašnjih politika biti nezadovoljan što veliki i mali nemaju isti tretman, ali konkretnije ništa ne bih znao zaključiti.

Što je Most onda uopće želio postići rušenjem Marića?

– Distancu po pitanju odgovornosti oko Agrokora, pretpostavljam. Ako je Most imao samo opciju glasovanja protiv Marića, odnosno za njegov opoziv, onda je procijenjeno da je ona dobra za Most i u okolnostima lokalnih izbora i u okolnostima sadržaja oko Agrokora koji ne znam, a Most možda zna. Ali onda nisu predvidjeli nužne korake za scenarij koji se događa. Da je Most bio spreman na ovakav mogući scenarij, onda bi odmah nakon razrješenja trojice ministara vukao poteze u tom smjeru. Ne bismo najprije čuli poruku ostajanja u Vladi pa poruku neposluha ministara koji će nastaviti s radom protivno volji predsjednika Vlade, pa izjave na rubu zazivanja ‘naroda’, pa onda ipak ostavke svih razriješenih članova Vlade… Zašto ostavke ako smatraš da je predsjednik Vlade u protuustavnom djelovanju? Da je Most imao plan za ovakav scenarij, onda bi pola sata nakon razrješenja mirno povukao svoje dužnosnike iz ministarstava i najavio saborsko izglasavanje nepovjerenja ne više ministru Mariću, nego Vladi. Brzo bi znali ima li HDZ pasivnih 76 ruku koje neće biti za izglasavanje nepovjerenja na razne načine, aktivnim glasovanjem, pasivnim ostankom doma, izlaskom iz sabornice zbog ‘važnog’ telefonskog poziva i slično. I nema tu straha u smislu – joj, a što ako Plenković ima 76 ruku. Pa ako ih ima, ima ih – to je demokratski sasvim dovoljno da zadrži vlast bez tebe. Što tu možeš? Kao dijete udarati rukama o pod i tražiti natrag svoju ‘loptu’.

Je li Petrov iskoristio poziciju predsjednika Sabora?

– Most je imao šansu prebaciti ‘igru’ u Sabor. Ali Most je izabrao borbu na ‘tuđem terenu’ – mi ostajemo u Vladi, mi ne rušimo Vladu, mi se ne damo izbaciti, mi ćemo doći na posao… A trebao je plenkovićevski mirno Petrov tajniku Sabora reći jednostavnu rečenicu: ‘Pripremite, molim vas, za sutra točku dnevnog reda o izglasavanju povjerenja Vladi i proslijedite je klubovima zastupnika’. Sasvim normalno bi tada bilo obrazložiti da Most i HDZ ne vide problem Agrokora i ministra Marića na isti način i da je to prevelik problem da bi mogli zajedno nastaviti i u Vladi i u Saboru biti ista vladajuća većina. Ako HDZ ima novu opciju Vlade, Most se mirno povlači, pa neka se premijer što prije očituje pred Saborom i hrvatskim narodom kako ne bismo ušli u nestabilnost. Ako nema, neka krene proces traženja drugog mandatara. Tako je Most trebao reći. Umjesto takvog odgovora, počele su tenzije koje se više nisu dale zaustaviti. Zato je sada rat između Mosta i HDZ-a nezaustavljiv i to je kraj svakog budućeg partnerstva ovih dviju stranaka dok ne ode ‘prva postava’ i s jedne i s druge strane – ako i tad! I taj rat će biti spušten i na lokalne sredine do zadnje općine.

Ima li Plenković šanse rekonstruirati Vladu?

– Osobno mi se čini da je Plenković pripremio sve scenarije. Vjerujem da je imao scenarij i u slučaju Mostova pozitivnog ili suzdržanog glasovanja. Prihvatio bi, čini mi se, ‘šareno’ glasovanje na Saboru. Buljevo i Grmojino ‘ne’ Mariću, Petrovljevo suzdržano, nečiji izostanak i sve ono što je nabrojio i za opciju što su ministri mogli napraviti kad su vidjeli točku dnevnog reda na Vladi. A kako ne vidimo razliku između pada prošle Vlade i neusporedive pozicije ove Vlade? Onu Vladu je vodio ‘neutralni premijer’, a ne Karamarko. Karamarko ju je najprije trebao srušiti da bi nakon toga mogao uopće presložiti neku drugu. Ovu Vladu vodi Plenković. To je golema startna razlika. Zamislite Vrdoljaka ili Beljaka da im ovo kaže: ‘Ja sam predsjednik Vlade i ako se ne dogovorimo uslijedit će u rujnu novi izbori. Naravno, morate znati da ću ja i dalje biti predsjednik Vlade, doduše tehničke, ali nijednog dana neću biti bez Vlade. Kad završe izbori, moja će ponuda biti znatno niža od današnje. Ja ću imati 5 mandata manje ili 5 mandata više, ali vi ih možda uopće nećete imati ili barem ne ovoliko koliko ih sada imate. Ako nakon novih nepotrebnih izbora ne budete imali dovoljno zastupnika da mi osigurate većinu, ja ću Vladu nacionalnog jedinstva ili spasa ponuditi samo SDP-u. Zašto bih je nudio vama s moguća 2-3 zastupnika? Nudim vam je sada i samo sada. Želite li moju Vladu podržati kao manjinsku, uz jasan dogovor oko kojih nacionalnih prioriteta neće biti problematičnih glasovanja u Saboru, a oko kojih će cvasti 1000 cvjetova demokracije? Ili želite nakon lokalnih izbora s HDZ-om u koaliciju? Ili želite izbore? Eto, odlučite se između te tri opcije da znam po kojim tračnicama vozim iduće razdoblje. Ili sam tehnički premijer s velikom šansom da postanem potpuno samostalan nakon rujna pa da vas više ne trebam za razgovor. I da pritom primopredaju predam samome sebi bez suvišnog protokola. Ili sam premijer s vama kao svojim prvim potpredsjednikom. Ili s vama kao saborskom potporom, uz realizaciju vaših projekata koji su vam najvažniji’. Sad vi budite Vrdoljak ili Beljak pa odgovorite sami sebi.

Koja je budućnost Mosta?

– Most se homogenizira i odlazi još dalje u smjeru klasične stranke. I koliko je to operativno čišća situacija, pa čak i korisna u trenutku slabo pripremljenih pozicija za lokalne izbore, jer sada će se svim silama baciti u kampanju, to je za Most ujedno i jednosmjerna ulica. Ta ulica vodi možda i u solidan izborni rezultat, ali ne tako da se ostvari niz pobjeda, nego da se ulovi prosječan rezultat na više županija i gradova nego što ih je Most imao. Ali i ne toliko pobjeda. Zašto? Zato što je teško očekivati pobjede Mosta u prvim krugovima, a zbog nabijene homogenizirajuće stranačke kampanje teško da će ti Mostovi kandidati uspijevati u drugom krugu mobilizirati bilo koje drugo biračko tijelo. Ako je nasuprot mostovca neki HDZ-ovac, teško će Most u drugom krugu motivirati lijevo biračko tijelo da mu pomogne pobijediti. Ako je nasuprot mostovca SDP-ovac, nema ni najmanje šanse da Most u drugom krugu može računati na aktiviranje HDZ-ova biračkog tijela. Ako se Most stranački sve više postavi desno (poveže s Esihovom, čak Hasanbegovićem…) nemoguće je očekivati ikakav interes lijevog i centrističkog biračkog tijela za potporu Mostu u drugom krugu.

Kako mislite da će voditi ovu lokalnu kampanju?

– Podizanjem kampanje na nacionalnim temama s jakim naglaskom na ime Most zapravo će izbore pretvoriti u kvaziparlamentarne, a ne ‘komunalne’, kakvi su lokalni izbori. To može donijeti 10-15 posto tamo gdje imaš nekog novog nepoznatog kandidata, ali kandidatu koji je otprije na 25 posto to ne samo da ne mora podići rejting, nego ga čak može limitirati jer neće privući šire glasačko tijelo koje startno nije za Most. Na intenzivnoj kampanji pod zastavom Mosta može se pokušati obraniti Metković, ali na takvoj se ‘mostovski’ nabijenoj kampanji može izgubiti i Omiš i Vrgorac i Gradec i Velika Kopanica i Tompojevci.

Očekujete li žestoki sukob na lokalnim izborima Mosta i HDZ-a?

– Sada će nastati ‘totalni rat’ između Mosta i HDZ-a. Gdje god Most bude imao liste u gradovima i općinama te županijama, vodit će više borbu protiv HDZ-a s pozicije nacionalnog sukoba nego lokalnih tema. Mislim da bi u južnim županijama mogla biti zapaljiva situacija. I ne mogu reći da je to dobro za demokraciju, za izbore koji su fokusirani na lokalna pitanja, a bit će prelamanja preko nacionalnog sukoba. Ali to je za Most kao mlađu opciju šansa da se na valu otpora HDZ-a digne i tamo gdje ima slabu infrastrukturu pa će se taj sukob očito svjesno prenositi na teren. S druge strane to za Most može biti i dvosjekli mač jer koliko god na jednoj strani dobivao, toliko na drugoj možeš gubiti. Most još nije shvatio da može čak i narasti na lokalnim izborima za nekoliko gradića i općina više. Da može čak i ‘dobiti tri županije’, ma što to značilo, ali da to ne znači da će s HDZ-om uopće moći najesen u istu vlast. A nije isto tako svjestan da s SDP-om to uopće neće moći, pa čak i da naraste na 20 zastupnika i bude dovoljan SDP-u i manjincima. Imamo još jedan element na koji javnost uopće nije dosad bacila oko. Most još uopće nije bio oporba, čak ni lokalno! Bili su neki pojedinci poput Bulja, ali Most kao takav mentalno uopće ne zna što je to biti oporba, a to mu se sprema na dugi rok. Ako preživi sljedeće parlamentarne izbore.

Pa trudili su se biti oporba i u vlasti?

– Ključni ljudi Mosta nikad dosad nisu bili oporba, nego u svojoj kratkoj političkoj povijesti samo vlast. Petrov i Grmoja nisu ni dana bili oporba. Oni su u Metkoviću pobijedili od prve, a onda i na nacionalnoj razini od prvog pokušaja ušli u Sabor, pa odmah i u Vladu. Samo je Bulj prošao oporbeni ciklus, što se i vidi. Sad će i Petrov i Grmoja, ako Vlada ipak preživi ili Most na ponovljenim izborima opet uđe u Sabor, prvi put osjetiti što je to biti stvarna, a ne samo kampanjska oporba. Hoće li to Petrov znati biti? Ili će se u Saboru pojavljivati jednako često kao i Zoran Milanović? Hoće li se sve što je Most tražio dok je bio dio vlasti sada obiti o glavu samom Mostu? Hoće li Mostu, kad svima postane jasno da je neuvažavana oporba, prilaziti razni novi ljudi, stručnjaci, znajući da preko Mosta nemaju mogućnost aktivno djelovati i pokretati neke projekte? Kako će funkcionirati pobjednici u nekim gradovima i općinama nakon totalnog rata s HDZ-om koji najavljuju u situacijama kad budu trebali suradnju nove HDZ-ove Vlade za svoje općinske i gradske projekte? Hoće li se oni sami izolirati od ostatka Hrvatske ‘pod kontrolom’ HDZ-ove stare ili nove Vlade ili će ne znam što, jer ne znam misli li itko na to u Mostu pod općom borbenom mobilizacijom!? Ne postoji mogući budući pobjednik koji Mostu obećava normalne odnose nakon novih mogućih izbora. Samo potpuno samostalna pobjeda SDP-a, koja je ravna udaru kometa od 10 kilometara promjera u Zemlju, znači mir za Most u sredinama u kojima eventualno pobijedi na lokalnim izborima. Naime, SDP-ovi prirodni koalicijski partneri ne žele čuti za Most više nego sada sam HDZ. A potencijalna treća potpuno nova opcija za Most znači da tada zapravo njega neće ni biti jer takva da bi nastala, mora uzeti gotovo sve njegovo biračko tijelo, ali bez Mosta kao koalicijskog partnera i smetnje za pregovore s HDZ-om ili SDP-om.

Čini li vam se da Most ima rješenje za ovu krizu?

– Most je još u reaktivnom traženju vlastitog scenarija, a Plenković u potpunosti vlada svakim svojim potezom. Mislim da on ima nekoliko otvorenih smjerova. Nismo u situaciji kao kod zadnjeg pada Vlade jer tamo Karamarko nije vladao nijednim scenarijem, pa ni onim koji je tobože imao – preslagivanjem. Plenković upravlja svim svojim scenarijima, samo mi ne znamo koji je A, koji B, a koji C. Nije nužno da se sljedeći tjedan obave sve radnje i završi priča. Može doći samo do smjene Petrova pa se ionako prekida rad Sabora i nastavlja nakon lokalnih izbora. Moguća je i manjinska vlada i Vlada s tankom većinom i dodatnim osiguračem jedne stranke kao u slučaju manjinske vlade. Mogući su jesenski izbori najprije u HDZ-u pa onda parlamentarni. Samo jedno nije moguće – nije moguće da je Plenković u afektu razriješio ministre i da ne zna što će sad. A Karamarko je postupao baš tako – učinio je jedan potez, a nije znao koji bi nakon toga.