“”

“Zakaj nam vele Picoki ...”

Otvoreno pismo predsjedniku RH (ništa se nije promijenilo)

Posted by on lip. 24th, 2016 and filed under BRANITELJI, POVIJEST, VIJESTI. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Akcija za bolju Hrvatsku - djurok.comGOSPODINE JOSIPOVIĆU HRVATSKI BRANITELJI NISU PARTIZANI !

Vaša usporedba branitelja iz Domovinskog rata s partizanima ili kako ih vi popularno volite nazivati antifašistima, nama braniteljima nije baš u potpunosti prihvatljiva, a mogli bismo reći da je čak i uvredljiva.

Nemate pravo niti vi niti bilo tko drugi vući paralele između nas, koji smo s puškom u ruci branili slobodu i suverenost vlastite Domovine s onima koji su to isto činili braneći izmišljenu i umjetno stvorenu državu zvanu Jugoslavija. Ista ta Jugoslavija u obadva postava, i kao kraljevina i kao komunistička država donijela je Hrvatima samo zlo i nepravdu.

Složili bismo se da je jedan dio ljudi pristupio partizanskom pokretu vjerujući da se bori za slobodu i pravdu, međutim vrijeme je pokazalo da su takvi ljudi nakon završetka rata i sami bili, što progonjeni što fizički likvidirani i to od vlastitih suboraca. Krimen im je bio ili to što nisu bili komunisti ili što su se usudili glasno reći da se nisu baš borili za takvu pravdu.

Možda bismo mogli naći dodirnu točku između nas i partizana u onom dijelu da smo se i jedni i drugi borili protiv zla, međutim razlika i tu postoji i to ogromna. Mi nismo svoje poražene neprijatelje ubijali bez suda, vezali žicom i zatrpavali u rudarska okna kao što su to činili partizani nakon rata. Mi smo našim poraženim neprijateljima oprostili zlo koje su nam nanijeli, dozvolili im povratak u Domovinu na koju su dignuli pušku i nož, obnovili im kuće i imanja i danas imaju veća prava nego mi.

Naši zapovjednici uglavnom su progonjeni i zatvoreni po zapovjednoj odgovornosti za ratne zločine, dok su partizanski komandanti nagrađivani vilama i stanovima u svim većim gradovima bivše države, kao i svim ostalim počastima i privilegijama koje su običnom puku bile nedosanjani san.

Za svaku kolateralnu žrtvu u Domovinskom ratu netko je od nas suđen i zatvoren, dok partizani do dana današnjeg nisu odgovarali niti za kolateralne žrtve, niti za sustavno provođeni genocid nad poraženom hrvatskom vojskom i hrvatskim pukom općenito.

Ni danas nakon što su vidljivi brojni materijalni dokazi zločina koji su počinjeni pod krinkom antifašizma, partizani negiraju te zločine ili se u krajnjem slučaju, suočeni s nepobitnim činjenicama, bez trunke kajanja pozivaju na pravo pobjednika.

Pravo pobjednika nama nažalost nije pripalo nakon Domovinskog rata, jer nas je umjesto počasti i slave dočekalo šikaniranje i progon. Umjesto da nas država za koju smo se borili integrira u društvo i kapitalizira našu mladost, potjerani smo u mirovine. Za nas nije bilo mjesta ni u vojsci ni u policiji jer su se mjesta morala ispraznit za naše neprijatelje.

Možete li zamisliti gospodine Josipoviću situaciju nakon drugog svjetskog rata u kojoj neki partizanski prvoborac gubi radno mjesto da bi na to isto radno mjesto došao bivši Domobran ili ne daj bože Ustaša? Mi to doživljavamo svakodnevno!

Možete li zamisliti dijete partizanskog prvoborca kako mu učiteljica ili školske kolege oca nazivaju zločincem i rugaju mu se da mu „stari baš i nije sav svoj“. Naša djeca to redovno doživljavaju. I mi smo redovno pozivani na razgovore sa školskim osobljem jer nam djeca „šire nacionalizam“, samo zato jer se usude ispričati istinu koju su čuli od nas.

Možete li zamisliti prosvjetnu djelatnicu u nekoj jugoslavenskoj školi, kako povodom proslave državnog praznika kritizira ravnatelja škole, jer se usudio pozvati preživjele sudionike rata da ispričaju učenicima svoje ratne priče riječima „Zar čete te koljače dovesti pred djecu?“ Takva prosvjetna djelatnica , u Jugoslaviji vjerojatno ne bi preživjela do slijedećeg dana, no u našem vremenu otkaz je dobio ravnatelj.

Da li se uopće moglo dogoditi da ravnatelj škole dobije otkaz jer je u školsko predvorje postavio sliku Ive Lole Ribara i Rade Končara partizanskih narodnih heroja? Krešimir Mihajlović dobio je otkaz zbog slike generala Gotovine i Markača.

Nebrojeno je primjera gdje se razlikujemo mi i partizani, no prije svega po ne privilegiranom načinu nastavka mirnodobnog življenja, te sustavnom progonu hrvatskih branitelja i proglašavanju naših žrtava zločinačkim poduhvatom. Sve to mi branitelji sve više doživljavamo kao osvetu za to što smo se „drznuli“ braniti svoje mjesto, grad i Domovinu.

Zvijezdu petokraku nosili su partizani na svojim, kako ih vi volite nazivat, lijepim kapama partizanskim. Nosili su ih i oni koji su napali našu Domovinu. Pod istom tom zvijezdom spaljena je trećina Hrvatske, ubijeno 15 tisuća naših suboraca, 60 tisuća ranjenih i oboljelih od posljedica rata. Civilnim žrtvama i tragičnim ljudskim sudbinama ni broja se ne zna.

To je gospodine Josipoviću nepremostiva razlika između nas i partizana. Na našim kapama bio je hrvatski grb. Mi smo Hrvatsku branili od petokrake.

Kada ti partizani priznaju zločine koji su se pod okriljem antifašizma činili i kada budu za to procesuirani, možemo početi razgovor o pomirenju tih, za sada, nepremostivih razlika između nas hrvatskih branitelja i partizana.

Odbor za hrvatske branitelje ABH