“”

“Zakaj nam vele Picoki ...”

Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Posted by on svi. 26th, 2016 and filed under OSTALO, VIJESTI. You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0. You can leave a response or trackback to this entry

Svetkovina-Presvetog-Tijela-i-Krvi-Kristove-111_slikaNa četvrtak poslije svetkovine Presvetoga Trojstva Crkva slavi svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Blagdan, koji je 1264. proširio papa Urban IV. na čitavu Latinsku crkvu, s jedne je strane stvorio odgovor vjere i bogoštovlja na krivovjerne nauke o otajstvu stvarne Kristove prisutnosti u euharistiji, a, s druge je strane, bio vrhunac pokreta žarke pobožnosti prema uzvišenome Oltarskom sakramentu.

Pučka pobožnost, dakle, omogućila je ustanovu blagdana Corpus Domini (Tijelovo), a u svoje je vrijeme on bio uzrok i razlog nastanka novih oblika euharistijske pobožnosti u Božje­mu puku.

Stoljećima je slavlje Tijelova (Corpus Domini) bilo glavna žarišna točka pučke pobožnosti prema euharistiji. U 16. i 17. sto­ljeću su se vjera, oživljena potrebom reakcije na nijekanja protes­tantskoga pokreta, i kultura (umjetnost, književnost, folklor) su­srele u oživotvorenju i davanju značenja mnoštvu izražaja pučke pobožnosti prema euharistijskome otajstvu.

Euharistijska pobožnost, tako snažno ukorijenjena u kršćanskome puku, ipak treba biti odgajana za shvaćanje dviju temeljnih zbilja:

–    da je vrhunska uporišna točka euharistijske pobožnosti Gospodnji vazam. Vazam, naime -prema viđenju crkvenih Ota­ca -jest euharistijski blagdan, kao stoje, s druge strane, euha­ristija ponajprije slavlje Vazma, odnosno muke, smrti i uskr­snuća Isusova;

–    da bilo koji oblik euharistijske pobožnosti ima nutarnju vezu s euharistijskom žrtvom, bilo zato što oraspoložuje za nje­zinim slavljenje, bilo zato što produljuje bogoštovne i životne usmjerenosti koje ona potiče.

Zato Rimski obrednik opominje: »Vjernici, kada časte Krista prisutnoga u Sakramentu, neka se prisjete da ta prisutnost prois­tječe iz Žrtve i teži prema sakramentalnoj i duhovnoj pričesti.

Procesija na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove jest, tako reći, »tipski oblik« euharistijskih procesija. Ona, naime, produžuje euharistijsko slavlje: odmah nakon mise, hostija koja je posvećena tijekom te mise, iznosi se izvan crkvene dvorane, kako bi kršćanski puk »javno dao svjedočanstvo vjere i štovanja prema Presvetome sakramentu«.

Vjernici shvaćaju i vole vrijednosti koje se nalaze u tijelov-skoj procesiji: oni se osjećaju »Božjim pukom« koji hoda sa svojim Gospodinom, navještajući vjeru u onoga koji je uistinu postao »Bog s nama«.

No, potrebno je da se u euharistijskim procesijama poštuju odredbe koje uređuju njihov tijek, osobito one koje im jamče dostojanstvo i dužno poštovanje prema Presvetome sakramen­tu. Jednako tako je potrebno da svi tipični elementi pučke po­božnosti kao što su: ukrasivanje putova i prozora, cvijeće, olta­ri kamo se na pojedinim postajama stavlja Presveto otajstvo, pjesme i molitve, »vode prema očitovanju njihove vjere u Krista i budu usmjereni jedino prema proslavi Gospodina«, te da bu­du daleko od oblika takmičenja.

Euharistijske se procesije redovito zaključuju blagoslovom s Presvetim sakramentom. U posebnome slučaju tijelovske procesije blagoslov čini svečani završetak čitavoga slavlja: umjesto uobičajenoga svećeničkog blagoslova, podjeljuje se blagoslov s Presvetim sakramentom.

Važno je da vjernici shvate da blagoslov s Presvetim nije oblik zasebne euharistijske pobožnosti, već daje zaključni tre­nutak bogoslužnoga susreta koji je, prema potrebi, produžen. Stoga liturgijska odredba izbjegava »izlaganje samo radi dava­nja blagoslova«.

SLUŠAJTE BRANITELJSKI RADIO RH